Pišem već dugo i pišem o svemu. Sjednem i pišem. Ide... Pa povremeno, isto
tako, sjednem i čitam. Sjedim već više puta unutar posljednjih tjedan, dva i
čitam što sam napisala. Toliko sam puta mislila to pustiti van, pa ipak nisam.
Evo sada je valjda došao trenutak.
Otvorim taj blog, pa gledam prazan papir. Odjednom nemam inspiracije
što da stavim na njega. Što da stavim? Ovo što je bilo, ono što se događa,
ono što razmišljam? Krenut ću ovako. Živiš, živiš kao i svi ostali, iako zapravo
možda i ne živiš. Jednom se dogodi trenutak koji promjeni sve. Udahneš. Vratit
ću se malo na taj trenutak. Vratit ću se i na one koji su bili u međuvremenu.
Vratit ću se i na ono što je sada. Pa malo pomalo, možda nešto i bude od toga svega ;)
Nema komentara:
Objavi komentar